Lazar Mamužić gradonačelnik Suboice

Lazar Mamužić bio je gradonačelnik Subotice od 1884 do 1902. Bio je inicijator za podizanje Gradske kuće. Grad je vodio punih 18 godina, a nakon toga nastavio je da radi i živi u Subotici. Umro je 1916. godine. Bio je poznat po tome da je pomago svojem rodu, tako da je dao stipendiju prvoj akademskoj slikarki grada Jeleni Čović da se škuluje za umitnicu. Porid umitnosti Mamužić je voleo i lov.

U tekstu Olge Kovačev Ninkov, više kustostkinje Gradskog muzeja u Subotici, navodi se da je:

"Iz memoara subotičkog lovca Ištvana Frankla starijeg saznajemo za postojanje Radanovačkog lovačkog društva, koje je osnovano 1893. godine. Sastav udruženja je činio uži krug prijatelja koji je zakupljivao Radanovačku šumu i šumu na Hajdukovu, na oko četiri hiljade jutara. U ovom društvu su, osim Frankla, bili: tadašnji gradonačelnik Subotice Lazar Mamužić, senator i šef policije – veliki kapetan Maćaš Salai i senator Mate Vojnić, kao i drugi imućni građani – Đerđ Šant, Ištvan Cajlik, Eden Olšvari, Imre Jakobčić i Karolj Vermeš, dok je lovački majstor grupe bio gradski šumar Andor Kalivoda, kraljevski šumski savetnik. Radi forme – kako Frankl piše – imali su i svog predsednika Lazara Mamužića, koji se kao "javna ličnost jakog karaktera, osećao prijatno u ovom uskom krugu i trenutke odmora, dok je bio gradonačelnik, nalazio u radanovačkim i hajdukovačkim šumama." Očuvanje divljači i lepo organizovane lovne prilike društvo je moglo da zahvali Andoru Kalivodi, koji je rukovodio šumama grada. Ovdašnju divljač su činili zečevi, fazani, jarebice i srne. Poslednji lov u godini organizovan je u Radanovačkoj šumi i bio je uvek uspešan – naročito posle lovačke gozbe u šumarevom lugu".


Lazar Mamužić bio je gradonačelnik i pravnik, čito je puno. Volio je da čita stranu štampu i tako se informiše.

Ostvarenjem politike zacrtane u početku gradonačelnikovanju Laze Mamužića krajem XIX vika dolazi u krizu. Mnogi zajednički programi u odnosu na bunjevačka prava čiji su inicijatori bili Ago Mamužić i ostali Mamužići i Antunovići, nisu ostvareni uglavnom zbog promine pravca u politiki, koji je pridvodio Lazo Mamuzić. Imo je Lazo maksimalnu podršku od svi Mamužića i Antunovića, a i od naroda sve dotle dok nije započo "koketirati" sa Mađarima i mađaronima. Najviše mu se zamira što je Lazo Mamužić u peštanskom parlamentu dao pristanak o ukidanju bunjevački škula u subotičkom kraju. Neporno je kako Lazo Mamužić za svog dugog gradonačelnikovanja učinio vrlo zapažene poteze u pogledu europizacije Subotice. Duljina njegova vođenja grada potvrđuje da je imo veliku podršku svoji birača iz redova Bunjevaca, al pri kraju su ti Bunjevci bili nezadovoljni u političkoj doslednosti onoga za čeg su se dogovorili na početku njegove karijere.

Mijo Mandić u "Dnevniku" 1901. godine prid izbore iznosi:


"Kada smo prija sedamnaest godina Lazu Mamužića prvi put izabrali i u prvi stolac naše varoši podigli svi smo tu radosnu nadu gajili, da ćemo s njim jednu plemenitu voćku u naše zemljište usaditi, koji će vrimenom lipe i slatke plodove u našu korist, diku i slavu rađati."

Stanovnik Subotice više ne mora da putuje ni u Pariz ni Budimpeštu da bi video bulevar, ono o čemu naši preci ni sanajati nisu mogli, mi smo ostavarili tokom jedva dvi decenije, to će reć čitav niz modernih bulevara ne samo po ukusu dolazeći vrimena, već istovrimeno i na način koji odgovara zahtevima zdrvstva a o čemu se vodilo računa prilikom projektovanja i izgrdnje. Da bismo nastavili sa izradom slike, koja me, kada uzmem kist u ruke, ispunjava u duši ponosom, osmotrimo, Segedinski put, nekada u potpuno zapuštenom stanju, počev od podvožnjaka, pa sve tamo do kupališta Palić… …Stranac koji danas dođe u grad i stigne na teritoriju Subotice željeznicom stiče utisak jednog modernog cvetajućeg grada ako uporedi dio grada oko parka Marije terezije sa starim dilom, mora priznati da je to najlipši dio grada. Palate izgrađene počev Lihnekertove ulice do kraja Košutove ulice mogu da zavale svoje postojanje isključivo regulaciji koja je obavljena u tom dilu grada i unutar te regulacije ustanovljavanju parkova. …U ovim kaldrmisanim ulicama i sa live i sa desne strane dižu se nove, moderne kuće, jedna lipša od druge i rečitije od svake riči svidoče o krupnom, moglo bi se reć munjevitom napridovanju grada u svakom pogledu i na svim poljima svidoče o blagostanja stanovišta, njegovom bogaćenju…


Lazar Mamužić ulago je i u izgradnju osnovih i sridnji škula, a po njevim nacrtima podignuti su blokovi domova, privatni i javni službi, kladionica, bolnica, blok domova na Trgu žrtava fašizma, pa isprid željezničke stanice na glavnoj ulici Uboški dom.

Godine 1886. i 1887. je proširena i rekonstruisana Crkva sv. Terezije, godine 1896. je sagrađana u gotskom stilu Crkva sv. Roka, a godine 1898. Takođe u gotskom stilu Crkva sv. Đurđa. Prostor na kome se nalazila Rogina bara bio je početkom XIX vika močvaran, a 1838. godine još uvik nije bio isparcelisan. Lazo 1884. godine postoje gradonačelnik i tad su počeli pripremni radovi za polazak željezničke pruge kroz Suboticu. Radovi okončani ulaskom prvog voza u Suboticu 1869.godine. Konačno uriđenje prostora na kome se kadgod nalazila Rogina bara započetak je tek 1888. godine. Uriđen je i nivelisan prostor, izbušen je arterski bunar dubok 200m, zasađeno je drveće, izgrađeni su trotoari od asfalta i postavljenje ograda. Licitacija za četiri eskluzivne likacije na obodima trga Marije Terezije, sada park Rajhla i Ferenca, raspisan je 1890. godine. Pored Lajoša Vermeša, Simeona Leovića i Ferenca Šimegija, vlasnik ugaonog placa prema Kalaijevoj ulici, pošto je tadašnji gradonačelnik Subotice Lazar Mamužić.


Sastavili: dipl. idž. arh. Mijo Mandić i ma Sandra Iršević

foto: Gradski muzej Subotica i vikipedija

Tekst je nastao u okviru projekta ""Bunjevci gradonačelnici Subotice" koji je realizovan uz podršku grada Subotica. Za sadržaj priloga odgovornost isključivo snosi "Bunjevačka matica" i redakcija časopisa "Rič Bunjevačke matice".Stavovi koji su u tekstu ne odražavaju nužno stavove grada Subotica.

Pritraga

Aktuelno u Riči

Prid nama je novi broj.

Poveznice

Zaslužne žene o kojima se malo zna